Kako možete da podstaknete  razvoj deteta u uzrastu od 6,5 do 7,5 godina?

objavljeno 18.08.2023.

Vaspitanje dece je veliki izazov, nosi mnogo pitanja, traži raznovrsne veštine roditelja. Na postupanje roditelja utiču brojni faktori. Različiti su stilovi vaspitavanja dece i oni deluju na razvoj i napredovanje deteta.

Važno je da imamo na umu da se mnoge veštine roditeljstva mogu učiti i naučiti. Kao roditelji uvek možemo da učinimo nešto za dobrobit svoje dece i utičemo da se razviju poželjne, pozitivne osobine.

Još jedna činjenica je veoma važna: čarobni štapić u vaspitanju ne postoji. Nema postupka koji će odjednom dovesti do promene ponašanja deteta – neophodni su kontinuitet, doslednost, upornost, praćenje potreba deteta, razumevanje i uvažavanje njegovih specifičnosti .

Do polaska u školu ostalo je još veoma malo vremena. Možete da ga iskoristite na konstruktivan način i predlažemo vam neke aktivnosti:

  • provodite što više vremena sa svojim detetom, idite u prirodu, šetajte, vozite bicikl, vežbajte, trčite;
  • igrajte fudbal, badminton, između dve vatre, odbojku i drugo, zajedno se rekreirajte i bavite sportskim aktivnostima koje voli;
  • čitajte detetu priče, učite pesmice, pitajte da vam objasni kako shvata neke pojmove, kako je razumelo pročitano, koji mu se lik dopada i zbog čega, šta bi ono uradilo da se našlo u situaciji kao neki od junaka priče itd;
  • ohrabrite ga da crta i boji, da bi vežbalo držanje olovke, “poštovanje” linija koje ograničavaju oblike;
  • odgovorite na njegova pitanja, koristite reči u skladu sa uzrastom, proverite da li je razumelo vaše objašnjenje;
  • zajedno izaberite sveske, olovke, pernice, torbe u skladu sa svojim finansijskim mogućnostima -nije potrebno ni važno da pribor bude skup. Mnogo je važnije da zajedno učestvujete u izboru, da ste se dogovarali. Pokažite detetu kako bi ono samo trebalo da spakuje stvari u torbu, vežbajte sa njim kako da proveri da li je spakovano sve što je potrebno;
  • razgovarajte sa detetom o tome šta ono misli da se radi u školi, pričajte o drugarstvu, sa kim bi volelo da sedi i drugo. Na pitanja o školi mu odgovarajte realno i tačno – nemojte ga plašiti („videćeš ti kako ćeš morati da budeš miran i poslušan, a ne kao u kući; nema igranja kad se krene u školu, mora da se uči“), a nemojte ni „olakšavati i ulepšavati“ i netačno predstavljati („tamo se samo igra , samo se družiš  sa decom“).

I kad krene u školu, nastavite sa ovakvim pristupom. Pokušajte maksimalno, koliko je moguće, da uskladite svoje slobodno vreme sa detetovim kako biste mogli zajedno da se bavite nekim aktivnostima koje će prijati i vama i detetu i koje će vam omogućiti da gradite što bolju komunikaciju.

Kad se dete vrati sa nastave, razgovarajte o tome kako je bilo u školi: kako se osećalo, šta su radili, šta mu se najviše dopalo od onoga što su radili, šta mu se nije dopalo, da li nešto nije razumelo i šta,da li je pitalo učiteljicu /učitelja da mu objasni, ako nije zbog čega nije, sa kim se družilo na odmoru, koje igre su igrali, da li je bilo nešto smešno, da li mu se posebno dopalo nešto što je neko dete uradilo ili mu se nije dopalo, da li nešto naročito želi da vam ispriča a vi ga niste pitali. Lista tema za razgovor  nije ovim završena – svakako možete da je dopunite onim sadržajima i pitanjima  koji su važni i vama i detetu.

Potrudite se da taj razgovor ne prekidaju telefonski razgovori ili neke druge aktivnosti. Pažljivo slušajte šta vam odgovara, jer tako dete razume da vas interesuje da zaista čujete kako je bilo u školii da vam je važno šta ono misli i oseća.

 

Biljana Lajović, psiholog

Pročitajte